Auto Moto Klub Buzet
Uspješna tradicija auto-sporta u Buzetu datira još iz pedesetih godina, kada se skupina ovdašnjih entuzijasta prihvatila organizacije moto utrke. Posebno je zanimljiv podatak da se automobile u Buzetu u to vrijeme moglo nabrojati gotovo na prste jedne ruke. Uz poneki «topolino», glavninu su «oktanskih» ljubimaca činila službena vozila buzetskih radnih organizacija. Iz te daleke povijesti posebno se pamti karting utrka na kojoj su nastupili vozači iz pet europskih zemalja, a Buzet je na automobilističkim kartama bio označen i kao priređivač ocjensko-spretnosnih vožnji za regionalno prvenstvo. Osim sve kvalitetnijih «oktanskih» manifestacija, Buzet je tada imao i vrlo uspješnu automobilističku «posadu» koju su sačinjavali Đani Šverko, u ono vrijeme jedno od poznatijih imena jugoslavenskog auto-sporta, Zvjezdan Nežić, Serđo Šverko i Mario Poropat.
Brdska utrka
Do 1972, kada je osnovano Auto moto društvo Buzet, automobilistički su entuzijasti podno Ćićarije djelovali u raznim neadekvatnim uvjetima što je iziskivalo dodatan trud u pripremi natjecanja, ali su uvijek s mnogo pažnje izvršavali sve pred njih postavljene zadatke. Krajem sedamdesetih u Buzetu se pojavljuje nova mlada generacija automobilističkih zanesenjaka, tada potencijalnih natjecatelja, sportskih funkcionera i ostalih aktivista auto-moto sporta koja je nanovo započela s organizacijom automobilističkih natjecanja u sklopu «Buzetskih dana». Bili su to najprije turistički reliji društvenog i međudruštvenog karaktera voženi u okolici Buzeta, koji su bili masovni i dostupni širem članstvu, a postepeno se rađala ideja i potreba da iz toga izraste jedna velika i značajna sportska priredba. Pošto je procijenjeno da najbolje uvjete Buzet ima upravo za organizaciju brdske utrke, toj se ideji posvetilo i najviše pažnje.
Zlatna buzetska generacija
Sredinom osamdesetih pisani su najsjajniji uspjesi buzetskog automobilizma. Utrka je postala poznata i na međunarodnoj automobilističkoj sceni, te su 1986. po prvi puta Buzet pohodili i automobilisti ostalih europskih zemalja, a buzetski su vozači sakupljali uspjehe diljem države. «Zlatna buzetska generacija» koju su sačinjavali Branko Bašić, Žarko Bauman, Silvano Vivoda i Dubravko Bošnjaković, tih su se godina tri puta penjali na brončano postolje bivše Jugoslavije. Ovi su uspjesi nadopunjeni briljantnom samostalnom karijerom Branka Bašića, koji je dva puta stigao do naslova prvaka bivše države, te isto toliko puta bio i njen doprvak. Buzet je Bašiću bio posebno omiljena staza. Pobjeđivao je podno Ćićarije na prvoj utrci 1982. u klasi popularnih «fića» kada je njegovu pobjedu prilikom svečanog proglašenja slavilo oko 1000 simpatizera, te isti uspjeh ponavlja 1984., 1985., da bi se u prvih pet godina utrka čak osam puta penjao na pobjedničko postolje Prvenstva Hrvatske.
«Fićek» je Bašiću donio i titulu Prvaka Jugoslavije 1982., 1984., 1985., te 1986. dok mu je primat 1983. godine oduzeo sugrađanin Dubravko Bošnjaković. Od domaćih automobilista kronike bilježe još pobjede u republičkom takmičenju Žarka Baumana i Dubravka Bošnjakovića 1987. godine, Branka Bašića 1989., 1990. i 1992. godine, te 1999. godine Silvana Vivode u klasi N1 i Valtera Nežića za Nagradu «Autocolora» u konkurenciji Škoda Felicija. Branku Bašiću je dodijeljen i naslov sportaša godine Grada Buzeta na njegovom prvom proglašenju 1983. godine, a 2000. godine ista čast pripada Valteru Nežiću.
